DRUŠTVO UZGAJIVAČA “MOSLAVINA” KUTINA ORGANIZIRA 30. MEĐUŽUPANIJSKU IZLOŽBU I 8. SPECIJALKU SISAČKOG PREVRTAČA

 

 

   

Tekuti

( 1 Vote ) 
User Rating:  / 1
PoorBest 
Details

 

 Tekuti - Dermanissus gallinae

Vanjski paraziti peradi su člankonošci koji žive na koži ili perju. Postoje dvije velike skupine vanjskih parazita peradi: oni koji se hrane samo mrtvim stanicama kože i perja ( na primjer mnoge vrste pauši) i druga skupina koja uzrokuje izrazitu iritaciju i ekonomske gubitke sisanjem krvi ili limfe kroz kožu. Neki iz posljednje skupine više nisu učestali u komercijalnim uzgojima (na primjer Eomenacanthus stramineus ili kokošja pauš, Knemidocoptes mutans ili uzročnik ljuskavih nogu, Ceratophylus gallinae ili kokošja buha) ali druge kao što su Dermanysus gallinae ( slika 1, tekut, kokošja grinja) i Ornithonyssus sylviarum mogu predstavljati pravu napast u komercijalnim uzgojima.

Razvojni ciklus


Tekuti imaju usni organ u obliku šiljka kojim probijaju epidermis da bi se hranili krvlju. Odrasle ženke tekuta i oba stadija nimfe na mahove se hrane krvlju na svojim domaćinima (hematofagni su). Mužjaci samo povremeno sišu krv. Larve se ne hrane krvlju. Sisanje krvi traje pola do 1 sat a zatim grinje silaze s domaćina i povuku se u okolinu ležaja. Pošto kokošje tekuti žive u velikim kolonijama nazivaju se društvenim parazitima. Svi stadiji grinja, ali najintenzivnije ženke koje se hrane krvlju, slažu se u grudice i hrpice, ponekad višeslojne, koje je teško razoriti. Jednom kad se skupe, ostaju nepokretne duže vrijeme. U indukciju skupljanja uključeni su feromoni.

Samo jedan sat nakon zamračenja gladne tekuti napuštaju svoja skrovišta i u najvećem broju se nalaze na svojim domaćinima oko 6-7 sati kasnije. Preferiraju mjesta na tijelu s manje perja, gdje je koža tanka, potkožje je slabo razvijeno i gdje vene leže površinski. Penju se uz žičane rešetke kaveza i zatim uz noge peradi. Brzina kretanja tekuti izmjerena u uvjetima in vitro i iznosi od 0.7-1.6 mm/s. Stoga je za prelazak udaljenosti od 1 cm potrebno oko 5-15 sekundi. U početku tekuti prouče cijelo tijelo. Kasnije daju prednost parazitiranju na vratu, na leđima i na području ramenog zgloba, mjestima gdje ih perad ne može lako ukloniti kljucanjem.

D.gallinae se razmnožava u okolini gnjezda i mjesta za odmor peradi. Tekuti trenutno prate domaćina kada ovaj pokušava pobjeći od njih napuštanjem svog uobičajenog mjesta za odmor. Ektoparaziti u nedostatku trajne povezanosti sa svojim domaćinom trebaju okidač za pronalazak domaćina (strategija pronalaska domaćina). Način otkrivanja i lociranja domaćina je složen. D.gallinae reagira na stimulacije od strane domaćina kao što su CO2 , vibracije i toplina. Izdahnut CO2 ima sinergistički učinak sa toplinom i vibracijama. Specifične komponente kože peradi također privlačeD.gallinae. Nakon nekoliko dana gladovanja, tekuti su jako osjetljivi na vanjske okidače i pokazuju pojačanu pokretljivost i aktivnost napuštanjem skrovišta čim se potencijalna žrtva uoči. Kada gladuju ne prave razliku između ptica, ljudi i drugih toplokrvnih kralježnjaka, iako preferiraju ptice. Maleni toplinski signali su snažan stimulans za tekute da detektiraju domaćina. Oni osjete temperaturne promjene od čak 0.005 ºC/s. Brzina promjena je važnija od same temperaturne promjene za takvu aktivnost.

Kada kokoš vidi grinju kljucnut će ju. Pri normalnom intenzitetu svjetla tekuti se prestanu kretati, i ostaju nepokretni kada registriraju ugljik dioksid. Ova reakcija može se objasniti kao obrambeni mehanizam (da ju domaćin ne bi pojeo) .
Noću su grinje potpuno sigurne od vizualnog otkrivanja, napuštaju svoja skrovišta i napadaju. Usprkos tome zabilježeno je da se sporadično D.gallinae razmnožava na nesilicama tokom dana. U slučajevima jake infestacije bez sumnje tekuti se mogu pronaći na domaćinu i tokom dana.

Nakon krvnog obroka nahranjena ženka povlači se u skrovita mjesta da probavi krv i leže jajašca (ovipozicija). Parenje se odvija van peradi i traje 14 minuta do 1 sat (prosječno 30 minuta). Mužjaci mogu spariti više ženki za redom. Odrasle grinje mogu položiti grudice jajašaca (4-8 ) oko 8 puta za redom (gonotropni ciklusi) pod uvjetom da između polaganja svake skupine jajašaca uzmu krvni obrok. Ženke tekuta polažu jajašca približno 3 dana nakon svakog krvnog obroka, s najvećim brojem jaja proizvedenim nakon trećeg, četvrtog i petog krvnog obroka. Ženke tekuta polažu jajašca na temperaturi između 5 i 45ºC s najvećim brojem jajašaca položenim na 20-25ºC/70% relativne vlage. Razdoblje aktivnog razmnožavanja ženki traje oko 8 tjedana. S obzirom da se ciklus hranjenja ponavlja svaki treći dan, intenzitet razmnožavanja je visok.

 

Tekuti se razvijaju postupnom metamorfozom. U najpovoljnijim uvjetima razmnožavaju se vrlo brzo s trajanjem razvojnog ciklusa od tjedan dana. D.gallinae je poikilotermni organizam ( kojem tjelesna temperatura varira s temperaturom okoliša), tako da je temperatura važan čimbenik u ekologiji populacije. Kokošja tekut je nametnik toplog vremena koji je na hladnoći neaktivan ali se razvija na prosječnim temperaturama (15-25ºC). Optimalna temperatura od 25 - 35ºC i visoka relativna vlaga (>70%) ubrzavaju razvoj. Na temperaturi nižoj od 9ºC nema daljnjeg razvoja niti razmnožavanja. Razvojni ciklus može biti kratak 5.5-7 dana (na 25-37 ºC) ili dug 17 dana na 20 ºC. U optimalnim uvjetima (toplina i vlaga) populacija tekuta se može udvostručiti za jedan tjedan. Jednom kada se tekuti nasele u nastambama, eksplozivno umnažanje parazita javlja se tokom toplijih ljetnih mjeseci. Iz jaja izlaze larve sa šest nogu za 2-3 dana razmjerno dobro na umjerenim temperaturama okoliša (20-25 ºC, 70-80% relativne vlage) ali se brzo i opsežno legu na temperaturi 30-35 ºC i uz 95% relativne vlage, dakle u toplim i vlažnim vremenskim uvjetima. Omjer spolova novih tekuta je 1:1. Larva se brzo preobrazi u protonimfu s osam nogu (octopod) bez hranjenja. Protonimfa uzima krvni obrok prije presvlačenja u deutonimfu (drugi stadij nimfe), koji zatim uzima krvni obrok prije presvlačenja u odraslog tekuta (slika 4). Odrasli tekuti i nimfe zatim posjećuju kokoši svakih 1-4 dana.

D.gallinae ne napreduje u uvjetima niske relativne vlage ili ekstremnih temperatura. Jajašca, larve i nimfe razvijaju se na temperaturama između 15 i 35ºC ali temperature ≥40 ºC ili ≥45 ºC (vjerojatno povezano uz nisku relativnu vlagu) i -20 ºC su smrtonosne. Preživljavanje nezrelih stadija je visoko između 10 i 35 ºC ali se brzo smanjuje izvan ovog raspona temperatura. Odrasli tekuti, larve i nimfe ugibaju na ≥56 ºC. 
Odrasle grinje su dobro prilagođene na odsutnost domaćina i mogu gladovati i preživjeti duge periode gladovanja do čak 9 mjeseci na 5 ºC, bez krvnog obroka pa mogu lako preživjeti u peradnjacima između dva ciklusa uzgoja nesilica. Bez mogućnosti hranjenja krvlju, odrasli tekuti prežive samo 6-14 dana na 20-25 ºC ali mogu preživjeti i nekoliko mjeseci na 5-10 ºC. Protonimfe mogu preživjeti najmanje 5 mjeseci bez hranjenja. 
Očito je da se ciklus razmnožavanja D.gallinae zaustavlja tjekom servisnog perioda između dva proizvodna jata nesilica ali započinje odmah kada se peradnjaci nasele novim jatom.

Velike populacije mogu brzo nastati u peradnjacima jer se ciklusi hranjenja i polaganja jajašaca izmjenjuju otprilike svaki treći dan i razvojni ciklus tekuta može biti završen za jedan tjedan. U optimalnim uvjetima razvojni ciklus (od jaja do jaja) može biti završen u roku 5.5-7 dana. U početku infestacija može izbiti samo u nekoliko ograničenih područja peradnjaka prije širenja kroz cijelu nastambu.

Svi sustavi komercijalne proizvodnje jaja, konvencionalni kavezi kao i često podno držanje, pružaju obilje skrovišta za tekute neposredno ispod kokoši, uključujući trake za sakupljanje jaja i kokošjeg gnoja, u ventilacijskim odvodima ispred traka za odnošenje gnojiva, ispod korita za hranu, unutar okova i brava za zatvaranje kaveza (slika 5).

 

Populacije grinja nisu jednako raspoređene unutar peradnjaka i kod podnog držanja njihova prostorna proširenost ovisi uglavnom o mjestu gdje kokoši spavaju. Općenito učestalost tekuta je niža kod kaveznog držanja nego kod skupnog ili slobodnog načina držanja. 
Istraživanja koja su se bavila dinamikom populacije tekuta pokazala su da populacije tekuta eksponencijalno rastu. Nakon početnog izlaganja, maksimum populacije se razvio u roku 20-30 dana. Redoviti uzorak čine vremenski period prije nego se prvi tekuti otkriju a zatim znatan rast kroz sljedeća tri mjeseca. Gustoća populacije tekuta je farmska specifičnost i može varirati.

Temperature u peradnjaku tjekom zime vrlo su povoljne za razvoj. Kako je već spomenuto razvoj je optimalan između 25-35ºC. Također zimi temperature od 25 ºC ili više mogu prevladavati u peradnjaku. U peradnjaku, broj grinja se poveća tjekom toplijih mjeseci u godini. Zimi, temperature u peradnjaku se mogu održavati u okviru stabilnijih vrijednosti i na nižim razinama nego u proljeće i ljeto. U ljeti međutim, pogotovo tijekom toplih fronti, nemoguće je kontrolirati toplinske ekstreme (30ºC i više) i tada se grinje estremno namnože.

Grinje u se u komercijalnom uzgoju definitivno ne mogu iskorjeniti. Grinje koje prežive ponašaju se kao rezervoari za nova jata i za ponovni eksponencijalni rast u narednom razdoblju.

Infestacije Dermanyssusom (film) postale su znatan problem u komercijalnih kavezno držanih nesilica i uzgojima matičnih jata koji ne postoji (ili je izuzetno rijedak) kod brojlera. Spolno zrele price također više privlače grine od mladih ptica i brojlera koji se uzgajaju prekratko (5-7 tjedana) da bi se namnožila štetna količina grinja.

Kod jake infestacije s D.gallinae učestalost češanja noću je povećana za čak 18-50%. Iako kod podnog držanja kokoši izbjegavaju spavanje na prečkama, tekuti ih slijede u okolinu njihovih ležišta i gnijezda. Uočava se da su kokoši pod utjecajem stresa i danju (više se češu i čupaju perje). Ometanje uzrokovano tekutima povezano je uz pojavu agresivnog kljucanja i kanibalizma.

Tekuti se hrane krvlju i uz druge probavne enzime ( fosfataza, esteraza, peptidaza, itd) imaju i aspartat i cistein proteinazu za hidrolizu hemoglobina. Konzumiraju relativno velike krvne obroke. Da bi ih zaštitio od mehaničkih utjecaja sklerotiziran dorzalni štit tekuta je vrlo krut. Međutim pomična područja kutikule omogućavaju znatne promjene u obujmu nakon obilnog hranjenja krvlju. 
Pronađene su nasisane ženke koje su sadržavale 204 μg krvi. Stoga s povećanjem populacije, infestirane kokoši pate od jake anemije i iznenadnih uginuća. Stupanj povećanja populacije tekuta je nejznačajniji uzrok nastanka anemije. Uz trajni nizak broj tekuti kokoši su sposobne prilagoditi stvaranje krvi da bi kompenzirale gubitak. Jako infestirana jata, međutim pate od regenerativne anemije kod koje ptice gube krv brže od intenziteta hematopoeze. 
Kada bi se dozvolilo nekontroliranio umnažanje tekuta, došlo bi do jake invazije i teške enemije s izrazito smanjenim hematokritom i količinom hemoglobina praćeno uginućem. S obzirom da svaki tekut popije prosječno 0.2 mg krvi, pretpostavlja se da kokoš može izgubiti 4 grama krvi svake noći ukoliko je posjeti 20,000 tekuta. Kod volumena krvi od 125mL za kokoš tešku 1,8 kg ovo znači veliki gubitak krvi od 3% od ukupnog volumena. Kod jakih infestacija, broj eritrocita ili hematokrit može biti smanjen za 33-58%. Ukoliko populacija tekuta dosegne brojku od 50,000 po piletu, dnevni gubitak krvi iznosi približno 5% po ptici. Makrocitna hipokromna anemija prisutna je tijekom jake infestacije.

Na vrhuncu infestacije, akutna uginuća s anemijom jedini su patološki znak. Karakteristično, mrtvi tekuti se nalaze u trehei kokoši , prema opažanjima veterinara na terenu. Ovo upućuje da se tekuti povlače u dušnik nakon uginuća kokoši vjerojatno u potrazi za skrovištem.

Podaci s terena pokazuju redovito tešku anemiju i uginuća a također uključuju i smanjenu nesivost obično za 10-20%. Kod podnog načina držanja, kokoši mogu biti uplašene i odbijati da nesu u infestirana gnijezda. Iznenadna povećana količina jaja snešenih na tlu može biti znak ozbiljne infestacije tekutima.

Osim pada nesivosti, smanjena kvaliteta jaja zbog prisutnosti krvavih mrlja ima značajne financijske posljedice. U peradnjacima s jakom infestacijom, tekuti puni krvi su zdrobljeni s jajima koja se kotrljaju po traci za jaja. Jaja s krvavim mrljama i ekskrementima tekuta (crvenkasto crne točkice) imaju manju komercijalnu vrijednost. Krvave točkice su izrazito uočljive pogotovo na jajima s bijelom ljuskom. U slučaju srednje do jake infestacije količina jaja druge kvalitete povećava se za 2-14%.

Prevencija i liječenje

Do danas napori za kontrolu D.gallinae usredotočeni su na dva područja:  mjere za prevenciju unosa novih tekuta, i higijena peradnjaka za vrijeme promjene jata ili čak tijekom proizvodnje. 

Rano otkrivanje kokošje tekuti je ključno. Potrebno je pregledati pažljivo potencijalna skrovišta kao što su okovi, prečke, grudice izmeta, pukotine i raspukline, s lampom ako je potrebno, jer je skrivene tekute teško uočiti (slika 6). 

Dobar način sa otkrivanje infestiranih područja u peradnjaku je lupanje po kavezu i sakupljanje istjeranih tekut na plahtu ili bijeli papir koji držimo ispod. Upotreba navlažene bijele krpe za brisanje sumnjivih tragova korisno je jer se krv iz zgnječenih tekuti tako lakše uoči u odnosu na bijelu podlogu. Skrovišta su također označena česticama


Populacija tekuti se zadržava u peradnjaku i dolazi do ponovnog izbijanja infestacije ubrzo nakon što su ispražnjene nastambe ponovo napunjene. Izrazito je zanimljivo kako se tekuti prenose  s farme na farmu  jer iskustva s terena ukazuju da novi peradnjaci i novi proizvodni pogoni  brzo postanu kontaminirani preko neživih objekata kao što su kutije za jaja, podlošci za jaja, spremnici, oprema za transport ili čak pasivnim prijenosom ljudima koji rade s peradi, npr, osobljem koje vakcinira perad. Slučajno tekuti su također prenešeni pomoću glodavaca, čak i vrapci mogu prenositi tekute zbog svoje navike da za slaganje gnijezda koriste kokošje perje. 

Brojne metode  mogu imati ulogu u prevenciji unosa tekuti ili u prekidu razvojnog ciklusa parazita.  Danas je dobro poznato da je zamjena cijeloga jata umjesto pojedinačno izlučivanje i nadomještanje ključno za prekid kontinuiteta infestacije u peradnjaku. Važno je održavanje okoliša peradnjaka čistim uz temeljitu kontrolu vektora (divlje ptice, glodavci). Obavezno je korištenje čistih sanduka za transport pilenki. Stroge sanitarne mjere su obavezne za osoblje za vakcinaciju.  Za nove ili obnovljene peradnjake, potrebno je odabrati materijale i opremu koji minimaliziraju moguća skrovišta za tekute. Kopče, okove, raspukline i pukotine u kojima bi se tekuti skrivali potrebno je zatvoriti ili ukloniti koliko je moguće (slika 9).

S obzirom da tekuti prežive 9 ili više mjeseci bez hrane, nemoguće je izgladniti ih na smrt između dva razdoblja nesenja. Usprkos higijenskim naporima važno je shvatiti da je prije popunjavanja peradnjaka, nažalost prisutna rezidualna infestacija.  Cilj je smanjiti na minimum početni prag izlaganja. Trenutno intervali između pražnjenja i punjenja peradnjaka su prekratki ( ponekad tek 15 dana) tako da populacija tekuti ne može prirodno opasti. 

Tekut provede većinu vremena van nosioca i svoja jajašca također polaže van nosioca. Pažnju je potrebno posvetiti sanitaciji opreme i okoliša, primarno kaveza kod većine komercijalnih nesilica i gnijezda za nesenje kod podnog načina držanja. Sanitacija tih izravnih okruženja trebalo bi provoditi što je prije moguće  nakon što je jato napustilo peradnjak i prije nego je što tekuti pronađu druge zaklone.  Kada se peradnjak isprazni, gladni tekuti  počnu tražiti nove potencijalne domaćine. Kada ne pronađu nikakvu drugu žrtvu za sljedeći krvni obrok, počnu se kretati uokolo i odlaze i u udaljena područja. Neki od njih završe u pukotinama zidova ili u kutevima  peradnjaka gdje mogu opsati mjesecima (slika 10).

Stoga je potrebno obratiti pažnju na čišćenje i udaljenih područja, što je prije moguće nakon pražnjenja peradnjaka. 

Čišćenje vakumom i/ili čišćenje parom pod pritiskom ( Barel metoda) prije ponovnog popunjavanja peradnjaka spadaju u najuspješnije mjere.  Čišćenje vakumom uklanja prašinu koja sadrži ostatak jaja tekuta i uspavane razvojne stadije. Pranje ili parenje pod tlakom je preporučljivo, pogotovo za kuteve  gdje se tekuti mogu skrivati.  Mana mokrog čišćenja je naravno rizik korozije kaveza i pomoćne opreme. Izlaganje toplini je djelotvorno protiv jaja i nimfi pod uvjetom da se kritična temperatura  na razini površine može postići i održavati tijekom parenja. Potpuno novo je tretiranje visokom temperaturom koje uključuje produženo izlaganje endemske populacije tekuti u ispražnjenom peradnjaku  visokim temperaturama (45ºC kroz 5 dana ili na 52 ºC kroz 2 dana). Ovdje je također količina jaja tekuti smanjena ali nisu u potpunosti uništena. Da bi se uštedilo na troškovima grijanja tretiranje je potrebno raditi tokom ljeta, a da bi se održale ove visoke temperature peradnjak je potrebno hermetički zatvoriti. 

Osim fizikalnih metoda trenutne mjere kontrole najviše se pouzdaju u primjenu preparata koji ubijaju ili neutraliziraju populaciju tekuti u peradnjacima za vrijeme servisa. Najčešće upotrebljavani akaricidi u poljoprivredi mogu se opodijeliti u tri osnovne kategorije: organofosforni spojevi, karbamati i piretroidi. Nekoliko preparata je testirano za kontrolu tekuti. Iako su djelotvorni neki su neprikladni zbog sigurnosti hrane ili ekoloških razloga, neki su toksični a neki se ne mogu adekvatno primjeniti. Zakonodavstvo EU još uvijek zabranjuje upotrebu svih akaricida osim foksima ( ByeMite ) u punim peradnjacima. Organofosfati i karbamati su inhibitori acetilkolinesteraze i oni sprečavaju metabolizam acetilkolina kod artropoda. Piretroidi su neurotoksini i djeluju na natrijeve kanale u staničnoj membrani živčanog sustava.  Ukoliko tekuti nisu izravno izloženi ovim insekticidima, zbog konstrukcije baterije i opreme koja je takva da se do skrivenih bioloških neaktivnih tekuta ne može izravno doprijeti, insekticidi koji su primjenjeni tijekom servisnog razdoblja na površini u neposrednoj blizini skrovišta tekuta, trebali bi ostati aktivni  dok se peradnjak ponovo ne napuni i dok tekuti ne izađu iz svojih skrovišta da se hrane na novim domaćinima.   

Kod korištenja akaricidnih sredstava može se razviti rezistencija.

 

Izvor podataka: http://bayer-veterina.hr/scripts/pages/hr/farmske_zivotinje/perad/bolesti/tekuti/index.php

 

   

   

AddThis  



   

Etarget  



   

Marketagent  



   
© Društvo uzgajivača malih životinja "Moslavina" Kutina