Kokoš Hrvatica
User Rating:
/ 3
Details
- Details
- Published on Sunday, 19 February 2012 19:13
- Written by Administrator
- Hits: 6639
HRVATICA - povijest nastanka i standard
Posebnu gospodarsku vrijednost početkom ovog stoljeća u seoskim domaćinstvima na području Međimurja i Podravine imala je domaća kokoš, ili kao su je tada zvali “ dudica “. Vrlo skromna u ishrani uz dovoljno zelene hrane ( paše ) daje kvalitetno, ukusno meso, odlikuje se dobrom nosivošću jaja, a uz to je izvanredna kvočka ( dadilja ). Radi svih navedenih svojstava i otpornosti na bolesti vrlo se brzo raširila na područjima uz tok rijeke Drave. Prve korake odabiranja i stručnog nadzora ove kokoši napravio je 1917. Godine Ivan Lakuš ( 1891- 1949 ) iz mjesta Torčec u Podravini. Na izložbama malih životinja u Zagrebu 1936. Godine ova kokoš osvaja treću nagradu, a godinu dana kasnije u Leipzigu prvu. Najveći uspjeh domaća kokoš postiže 1937. Godine na državnom dobru “ Karađorđevo “ kraj Bačke Palanke, gdje je održano natjecanje kokoši u nešenju jaja. Ova je pasmina dala najbolje rezultate i tom prilikom dobila ime hrvatica. Ratno doba i kasniji prodor hibridnih pasmina potpuno je potiskuju. Godine 1987. Vladimir Čižmešija iz Donje Dubrave pokrenuo je akciju povrata ove kokoši na područje Međimurja i Podravine. Prikupljeno je tridesetak primjeraka i formirano matično jato. Nekoliko godina kasnije na području Virovitice isti program provodi Večeslav Vostrel.
OPĆI IZGLED
Danas se ova kokoš uzgaja u tri osnovna tipa obojenosti: crni, crveni i jarebićasto - zlatni.
Crni tip je metalnozelenog sjaja, pijetao i koka imaju narančasto- žuto obojeno perje na vratu. Kod pijetla je i perje na sedlištima isto takove boje. Crveni tip- pijetao i koka su ciglasto- crne boje. Vrat je naranđastožut. Kod koke prsa i trbuh su svijetlo smeđe boje dok su leđa i krila pokrivena perjem koje je u središtu oker- žuto, a okolo tamno smeđe boje. Rep je crn. Pijetao ima leđa smeđe do modrocrvene boje, prsa trbuh i rep su crne sjajne boje. Tjelesna težina današnje kokoši hrvatice se kreće kod pijetla 3,5- 4 kg, a kod koke 2,5- 3 kg.
GLAVA: mala, bez kape
KLJUN: rožnati - svjetliji kod crvenog i zlatnog tipa, a tamniji kod crnog tipa
LICE: jarkocrvene boje
KRIJESTA: crvene boje, jednostruka, finog tkiva, kod pijetlova sadrži 6 i više pila, kod starijih koka klapa na jednu stranu
PODUŠNJACI: mali bijeli
PODBRADNJACI: srednje veliki i crveni
VRAT: proporcionalno dug prema tijelu
TIJELO: pripada trokutastom tipu- dugo ispruženo s dobro priljubljenim perjem
PRSA: duboka, dobro zaobljena i široka
LEĐA: široka
REP: kod pijetla mora biti uzdignut pod pravim kutom u odnosu na leđnu liniju, jakih pera prvog i drugog reda srpova, koja su postavljena u pravilnim lukovima, kod koke trokutastog oblika. Uvijek crne boje.
NOGE: jake, s četiri prsta, cjevanice što kraće, kod crvenog i zlatnog tipa žute boje, a kod crnog tipa sivkaste. Nokti su u korelaciji s bojom kljuna. Neoperjane. Nosivost jaja kod odličnih uvjeta držanja i ishrane kreće se od 200- 240 komada jaja na godinu.
VELIČINA PRSTENA: pijetao 22 mm, kokoš 16 mm
Izvor podataka: cro-golub
