DRUŠTVO UZGAJIVAČA “MOSLAVINA” KUTINA ORGANIZIRA 30. MEĐUŽUPANIJSKU IZLOŽBU I 8. SPECIJALKU SISAČKOG PREVRTAČA

 

 

   

Kokcidioza peradi

( 1 Vote ) 
User Rating:  / 1
PoorBest 
Details

 

Kokcidioza peradi

Slika 1: Lokalizacija pojedinih vrsta Eimeria u crijevu

Kokcidioza je parazitarna bolest uzrokovana razvojem i umnažanjem kokcidija (Eimeria spp.) u crijevnom traktu. 
Kokcidije su ubikvitarne; prisutne su gdje  god se uzgaja perad i njihovo preživljavanje je osigurano visokootpornim  invazivnim stadijem (oocista) koji može preživjeti nekoliko mjeseci u okolišu. 

Bolest je posljedica prekida ravnoteže između parazita, nosioca i okoliša. Današnji pojačan intenzitet uzgoja naročito pogoduje pojavi kokcidioze. Unatoč higijenskim mjerama, profilaksi lijekovima i vakcinaciji, kokcidije ostaju glavni problem u uzgoju peradi.

 

Kokcidioza je bolest mladih pilića. Na farmi brojlera, maksimalno izlučivanje oocista je često zapaženo između 28. i 35. dana. Broj oocista u jatu je tada maksimalan, nakon toga opada. Ptice stare 1-10 dana manje su primljive, kao i neke pasmine ili sojevi pilića koji su manje primljivi na kokcidiozu. Međutim, pokušaji selekcije s obzirom na stupanj otpornosti na kokcidije nisu bili uspješni jer mogu biti u suprotnosti s kriterijima za selekciju s obzirom na tehnologiju uzgoja. Nakon početne invazije, nastaje specifična imunost na vrste Eimeria koja smanjuje ili u potpunosti zaustavlja razvoj parazita kod sekundarne invazije ( manje oštećenja, manje oocista, bolji rezultati tova). Prehrana ima primarnu ulogu u održavanju zdravstvenog stanja pilića. Imunološki odgovor se ne poboljšava samo vakcinacijom i /ili kemoprofilaksom protiv zaraznih bolesti i / ili održavanjem higijene, već također i unosom potrebnih hranjivih tvari. Više od pola stoljeća kokcidioza se kontrolira profilaksom, lijekovima u hrani (neprekidna upotreba antikokcidijskih tvari u hrani) ili ljekovitim pripravcima u vodi za piće. Danas je moguć izbor između djelotvorne primjene kokcidiostatika i vakcinacije za bolju kontrolu bolesti. Paralelne bolesti (pogotovo imunosupresivne infekcije) mogu potaknuti kokcidiozu smanjivanjem otpornosti nosioca i smanjenim uzimanjem hrane, a samim time i smanjenim unosom kokcidiostatika. Puno stresa, koji je često posljedica grešaka u tehnologiji (temperatura, relativna vlažnost, osvjetljenje, prozračivanje, dijeta, opskrba vodom, premala količina kokcidiostatika umješana u hranu), uzrokuje reakciju kod pilića koja povećava njihovu osjetljivost na kokcidiozu. Osvjetljenje kod brojlera ima značajnu ulogu. Isprekidan program osvjetljenja povećava rizik od pojave kokcidioze u odnosu na neprestano osvjetljenje. Velika gustoća, ograničeno područje kretanja, i genetska selekcija pridonose razvoju kliničke ili subkliničke kokcidioze.

Potrebno je istaknuti da je kontaminacija okoliša neizbježna i uvijek neminovna čak i na farmama s dobrim preventivnim i higijenskim mjerama. Kokcidija se javlja s prvim jatom pilića na novo izgrađenoj farmi. Ova početna kontaminacija farme još nije razjašnjena. Može, međutim, imati ozbiljne posljedice jer bolest pogađa starije piliće, koji nemaju dovoljno vremena da se oporave prije klanja. S obzirom na međudjelovanje brojnih čimbenika u odnosu između parazita i nosioca, važno je razlikovati primarnu od sekundarne kokcidioze. * Primarna kokcidioza za posljedicu može imati subkliničku ili kliničku bolest kod koje samo kokcidije uzrokuju problem. Nisu uključene bakterije i virusi. Osnovni uzrok ovog oblika kokcidioze na farmama je iscrpljenost djelotvornosti antikokcidijskih tvari koje se koriste za prevenciju bolesti u hrani. S postupnim popunjavanjem jata, broj manje osjetljivih ili otpornih kokcidija može se povećati do prelaska praga za pojavu kokcidioze. Tada je nužna promjena antikokcidijskih tvari u hrani. Brzina pojave i razvoja otpornosti ovisi o upotrijebljenom preparatu. Da bi se spriječila pojava primarne kokcidioze, nužno je otkriti rezistenciju prije pojave bolesti. Metoda antikokcidiograma ili antikokcidijskog testa osjetljivosti (AST), omogućava otkrivanje i ocjenu potencijalnog stupnja otpornosti kokcidija na nekoliko antikokcidijskih lijekova. * Sekundarna kokcidioza posljedica je slabog zdravstvenog stanja pilića, ili lošeg gospodarenja. Javlja se iznenada, tijekom rasta jata. Može se liječiti, ali je najvažnije pronaći primarni uzrok. Svaki čimbenik koji uzrokuje smanjenje prirodne otpornosti nosioca ili koji uzrokuje smanjeno uzimanje hrane i vode i samim time smanjen unos antikokcidijskih tvari pospješuje pojavu sekundarne kokcidioze.

Klinička slika

Bolesne ptice skupljaju se u hrpu, poput lopte, s poluzatvorenim ili zatvorenim očima, i prljavim nakostriješenim perjem, te spuštenim krilima. Ovo stanje praćeno je gubitkom apetita, gubitkom na težini i proljevom, koji može ali ne mora biti krvav, ovisno o vrsti Eimeria koje su odgovorne (slike 7 i 8). Ovi simptomi nisu specifični za kokcidiozu, ali na farmi ih se može odmah povezati s bolesti ukoliko se pojave kod pilića u dobi 3-4 tjedna.

Mogu se uočiti dva oblika kokcidioze:

1.      Cekalna kokcidioza uzrokovana s E. tenella. Pošto cekum ne igra značajnu ulogu u probavi, ovaj oblik kokcidioze je važan samo kao klinička bolest. Karakterizira ju gubitak apetita i krvav proljev, a posljedice mogu biti strašne zbog visokog stupnja mortaliteta.

1.      Crijevna kokcidioza uzrokovana s bilo kojom od drugih 6 vrsta kokcidija. Intestinalna kokcidioza je općenito blaža, iako se uginuća i krv u izmetu mogu uočiti kod invazije sE.maxima, a pogotovo  E.necatrix i E.brunetti.

Slika 9: E.acervulinauzrokuje slabija oštećenja uglavnom na površini sluznice crijeva

Klinički, crijevna kokcidioza je karakterizirana gubitkom apetita (čak anoreksijom), lošim uzgojnim rezultatima (zaostao ili neujednačen rast s gubitkom na težini), ili proljevom koji varira s težinom invazije. Razvoj parazita može poremetiti probavnu funkciju što za posljedicu ima usporenu crijevnu peristaltiku, edem crijeva i smanjenu apsorpciju i probavu hranjivih tvari. Apsorpcija hranjivih tvari je oslabljena cijelom dužinom crijeva ali prvenstveno u dvanaesniku i jejunumu. Crijevna kokcidioza može poremetiti i cjelokupni metabolizam (na primjer sintezu proteina) i utjecati na rezultate (povećana konverzija hrane, slaba pigmentacija kože kod pilića hranjenih kukuruzom, nejednakost, pojava patogenih bakterija koje onečišćuju probavnu floru).

Dijagnoza

Detaljno promatranje jata treba kombinirati s laboratorijskim testovima da bi se postavila dijagnoza kokcidioze na terenu. Postavljanje dijagnoze uključuje provjeru zootehničkih parametara (razvoj i konverziju hrane), identifikaciju kliničkih simptoma i kada je potrebno laboratorijsko testiranje kao što je brojanje oocista u izmetu ili ocjena lezija. 

Moderna peradarska proizvodnja nije zamisliva bez medicinske profilakse protiv kokcidioze. Međutim, cilj antikokcidijskog programa može varirati ovisno o vrsti ptica koje se tretiraju. Na primjer u proizvodnji brojlera, profilaksa ne bi trebala samo spriječiti bolest i uginuća, već također djelovati i na subkliničke invazije, jer čak i najmanja oštećenja crijeva mogu utjecati na rast i konverziju hrane kod ptica, ugrožavajući profitabilnost uzgoja. U jatima za uzgoj za razliku od brojlera, blage invazije su poželjne zbog poticanja otpornosti. Ako takva imunost nije postignuta postoji opasnost znatne štete uzrokovane kokcidiozom u narednim invazijama. 

Trenutne antikokcidijske tvari koje dolaze u hrani pripadaju razredu ionofornih antibiotika. Njihov način djelovanja se dosta razlikuje. Najvažniji kriteriji za razlikovanje su spektar djelovanja (Eimeria spp), način djelovanja, status rezistencije, granica sigurnosti i nuspojave. Prema ovim karakteristikama, antikokcidijske tvari su manje ili više prikladne za različite segmente proizvodnje. 

Žive vakcine koje sadrže kombinacije različitih sojeva Eimeria također su dostupne i sve se češće upotrebljavaju, pogotovo kod uzgajivača. 

Ne postoji unakrsna zaštita kod različitih vrsta Eimeria i različite vrste razlikuju se prema imunogenosti.E.maxima je najimunogenija jer već nekoliko progutanih oocista izaziva nastanak otpornosti protiv reinvazije.E.tenella i E.necatrix su manje imunogene vrste Eimeria. U praksi je potrebno nekoliko ciklusa kokcidioze prije stjecanja potpune otpornosti i nekoliko čimbenika, kao što su vrsta antikokcidijske tvari u hrani, gustoća populacije, osobine stelje (temperatura,vlaga)... itd., utječe na nastup i snagu imunološkog odgovora. 

Poznato je da su otpornost i oštećenja uzrokovana kokcidiozom proporcionalno povezane: veći broj uzročnika=teža invazija=teža oštećenja i bolest=jača otpornost. 

Međudjelovanje između sporozoita i merozoita u stanici crijeva domaćina predstavlja kritični imunogeni proces tijekom razvoja kokcidioze (prihvaćanje, invazija i razvoj). Sposobnost pilića da razviju razinu otpornosti koja ih štiti od reinvazije kokcidijama upravljana je prvenstveno staničnom imunosti; s obzirom na antitjela, samo neki lokalni IgA u crijevu mogu imati značaj. Važno funkcionalno tkivo vezano za otpornost na kokcidiozu smješteno je u crijevu i naziva se GALT (gut associated lymphoid tissue- limfatično tkivo probavnog sustava). 

Za spriječavanje i liječenje kliničke kokcidioze te umanjivanje izlučivanja oocista u uzgojima gdje je na temelju anamneze i koprološke pretrage potvrđena kokcidioza preporučuje se primjena antikokcidijskih preparata koji djeluju protiv brojnih vrsta kokcidija iz roda Eimeria na način da koče rast i umnažanje intracelularnih razvojnih stadija kokcidija u tijeku nespolne (merogonija) i spolne diobe, a istovremeno ne djeluju na izvanstanične stadije kokcidija (merozoit), pa time omogućavaju razvoj prirodnog imuniteta (Baycox Oral 2,5% ).

Izvor podataka: http://bayer-veterina.hr/scripts/pages/hr/farmske_zivotinje/perad/bolesti/kokcidioza_peradi/index.php

   

   

AddThis  



   

Etarget  



   

Marketagent  



   
© Društvo uzgajivača malih životinja "Moslavina" Kutina