Klamidioza

( 0 Votes ) 
User Rating:  / 0
PoorBest 
Details
Published on Sunday, 13 November 2011 15:10
Written by Administrator
Hits: 3311

 KLAMIDIOZA

(psitakoza, ornitoza, papagajska groznica)

Klamidioza u ljudi i ptica poznata je i pod nazivom psitakoza (psittakos, grč. – papagaj). Ornitoza je naziv korišten za istu bolest u domaće i divlje peradi kao i u ptica koje ne pripadaju rodu psitacida (papagajke), a naziv je uveo Meyer 1941. godine. Nekada se vjerovalo da je psitakoza opasnija varijanta iste bolesti, no danas se zna da na ljude jednako tešku bolest mogu npr. prenijeti purani. Bolest se očituje u približno 130 nepapagajskih vrsta ptica, odnosno opisana je u više od 400 specijesa koji pripadaju u 21 red. Postala je poznata za vrijeme pandemije 1929- 1930.godine, a zahvatila je 12 država SAD-a. Vjeruje se da je uvezena s zelenim amazonama iz Južne Amerike.

Vrlo brzo otkrilo se da u etiologiji bolesti imaju ulogu bazofilne uklopine. Već 1939. godine znalo se da je to i bolest golubova, a zatim i drugih vrsta ptica, te da sve te ptice ovu bolesti mogu prenijeti na čovjeka. Bolest je prouzročena obligatno intracelularnom bakterijom Chlamydophila psittaci koja je danas proširena u cijelom svijetu.

EPIDEMIOLOGIJA I PATOGENEZA

C. psittaci dobro je prilagođena ptičjem domaćinu-organizmu. Endemična je u svim krajevima gdje papagajke obitavaju. Utvrđena je zaraženost od 1% divlje populacije i njihova uloga kao nositelja, ali ne i ozbiljnih širitelja infekcije. Bolesti se prenosi udisanjem kontaminirane prašine, no opisana je i oralna infekcija ptića u gnjezdu. Tijekom latentne zaraze organizam perzistira u makrofagima i epiteloidnim stanicama s posljedičnom pojavom autosterilizacije. Ponovljena zaraza tih organizama izaziva "rasijavanje" velikog broja klamidija izrazito viruletnih i zaraznih za ostale vrste. Iako je uzročnik izdvojen iz jaja nekih vrsta ptica, vertikalni prijenos još nije dokazan. Izlučivanje klamidije izmetom u pravilu započinje deset dana prije očitovanja kliničkih znakova bolesti, no uzročnik se izlučuje i nosnim sekretom, iscjetkom iz ždrijela, mlijekom iz voljke kod goluba i drugim izlučevinama i to bilo kontinuirano ili intermitentno. Čini se da bolest mogu prenositi i artropode.

Mlade su ptice primljivije od ptica veće životne dobi. Također postoji vrsna razlika u primljivosti (južnoameričke vrste papiga - makao i amazona primljivije su od južnoazijskih ili australskih papiga - kakadu, lori, kraljevski papagaj). Od sisavaca, osim čovjeka, primljivost je izražena u konja, psa i mačke (iako je malo poznato o međuprijenosu bolesti). Obrnut je slučaj u goveda, ovce i koze. C. psittaci može uzrokovati asimptomatsku infekciju u spolno zrelih primarnih domaćina ili akutnu sustavnu zarazu u sekundarnih domaćina i mladih ptica. Perzistentna infekcija izravno ovisi o prilagodbi sojeva uzročnika na organizam domaćina. Sojevi izolirani iz psitacida, purana i pataka osobito su toksični za ljude, za razliku od sojeva utvrđenih u golubova.

INKUBACIJA

Inkubacija ovisi o soju klamidije i vrsti ptice. Najkraćom se smatra inkubacija u trajanju od 48 sati, no najčešće se uzročnik drugog dana poslije infekcije nađe u slezeni, jetri i srcu, a već treći dan u nosu i crijevima. Utvrđena je inkubacija i od 1,5 pa čak i do 10 godina. Prirodnim zaražavanjem purana utvrđeno je da inkubacija najčešće traje 5-10 dana.

KLINIČKA SLIKA

Klinička slika i tijek bolesti (morbiditet i mortalitet) mogu jako varirati i razlikovati se od slučaja do slučaja. Ptičja klamidioza najčešće je sustavna i ponekad fatalna bolest. Kliničko očitovanje ovisno je o dobi i vrsti ptice kao i o soju uzročnika. Pojava kliničkih znakova bolesti i visina mortalitet ovisi o soju klamidije, virulentni sojevi izazivaju 10- 30 %, a manje virulentni svega 1-4% mortaliteta. Proizvodnja jaja u purana pada za 10-20%. Uobičajeni znakovi bolesti za ptice u jatu su: letargija, hipertermija, abnormalna ekskrecija, pojačan iscjedak iz nosnih otvora i očiju i smanjena proizvodnja jaja. U pataka i gusaka bolest je česta u Europi, a najčešće obole mlade jedinke. Dijareja, kaheksija, purulentni iscjedak iz nosa i očiju najčešći su znakovi bolesti. Morbiditet je od 10-80 %, a mortalitet 0-30%, što ovisi i o možebitnoj paralelnoj salmonelozi. U kokoši bolest je rijetka. U mlađih ukrasnih ptica najčešće se pojavljuje gubitak težine, proljev, žućkasti izmet, sinusitis i poremećaj u disanju, ali zabilježeni su i slučajevi artritisa, odnosno sinovitisa. Starije ptice mahom ne pokazuju jasno vidljive znakove bolesti pa su time "opasnije" zbog stalnog izlučivanja uzročnika u svoj okoliš. Isprva je bolest u psitacida opisivana pod nazivom"pneumo-enteritis". Akutni stadij prirodnim putem nastale infekcije očituje se poremećajem rada dišnih organa: nepravilno disanje, hropci, korica (golubovi), sinusitis (australske papigice - "tigrice"), konjunktivitis (najčešće jednostran), te proljev i poliurija. Tijekom ovoga stadija životinje su hipotermične, letargične, anoreksične i nakostriješena perja. I u dehidriranih ptica otežano je kliničko utvrđivanje poremećaja rada bubrega. Izmet je vodenast, zelenkast ili sivkast i često sadrži kristale mokraćne kiseline, a u slučaju primjese žućkasta sadržaja predstavlja znak poremećaja rada jetre. Ptice ugibaju nakon 8 do 14 dana, a spontana ozdravljenja su rijetka. Poremećaj rada središnjeg živčanog sustava (SŽS) kloničko-toničkog tipa očituje se u subakutnoj i kroničnoj fazi bolesti: opistotonus, tortikolis, tremor, prisilne kretnje. Ponekad akutni tijek bolesti može proći bez kliničkih znakova bolesti te su jedini uočljivi znakovi oni od strane SŽS-a. To je najčešći slučaj u amazone (Amazona spp.), kakadua (Cacatua spp.) i žakoa (Psittacus erythacus). U nimfe (Nymphicus hollandicus) bolest se očituje pretežito flacidnom paralizom ili parezom nogu. Preživljavanje akutne faze u mladih ptica može dovesti do poremećaja u opernaćivanju (posljedica patoloških promjena u štitnoj žlijezdi i nadbubrežnoj žlijezdi). Kao ograničen i samostalan oblik infekcije, klamidioza se očituje u australskih papiga keratokonjunktivitisom. U goluba i europske zebe konjunktivitis se pojavljuje bez popratnih znakova keratitisa. Stalna prisutnost zaraze primjećuje se tek potvrđenim prijenosom uzročnika s životinje na životinju ili na čovjeka te naglim uginućem mladih ptića - potomaka naoko zdravih roditelja.

PROFILAKSA I LIIEČENJE

Važno je provoditi pravilnu karantenu pri nabavci nove ptice i to najmanje u trajanju 45 dana. Dobrom higijenom i poboljšanjem zoosanitarnih prilika smanjit ćemo horizontalno širenje infekcije. Vrlo je važna kvaliteta zraka s optimalnom vlagom i temperaturom, te dezinskecija i deratizacija. U nekim zemljama provodi se preventivno liječenje u tijeku karantene. Za liječenje klinički manifestne klamidioze izborni lijekovi su klortetraciklini, doksiciklin i enrofloksacin.

KLORTETRACIKLIN - za oralnu primjenu 2500 - 5000 ppm u mekoj miješanoj hrani (kuhane žitarice s/bez kuhanih jaja) ili tvorničke pelete i to tijekom 45 dana. Jedino kod tigrica doza je 500ppm i terapija traje 30 dana.

DOKSICIKLIN - i/v primjenjiv i u ljudi. Često tijekom i/m primjene u psitacida izaziva stvaranje ograničene nekroze na mjestu davanja lijeka. Doza za srednje velike i velike papige je 75 mg/kg i to šest injekcija u intervalima od po pet dana, te još tri injekcija u intervalima od četiri dana. Iako hvatanje i prilagođavanje ptice za parenteralno davanje lijeka svaki puta predstavlja stres, treba imati na umu da učinkovita razina ljekovita sredstva primijenjenog na ovaj način nastaje već za nekoliko sati, a "rasijavanje" klamidije opada za 24 sata.

U novije vrijeme sve je češće liječenje enrofloksacinom, no ne smije trajati kraće od 14 dana (npr. Baytril prema uputi proizvođača) i može biti u početku kombinirano s i/m dozom od 10 mg/kg . Kao potporna terapija preporučeno je davanje vitaminskih pripravaka i suspenzije laktobacila. Zbog mogućeg širenja uzročnika treba učiniti kontrolu nakon provedene terapije.

Izvor podataka:

PRUKNER-RADOVČIĆ, Estella 
  Bolesti ptica kućnih ljubimaca : 
  skripta / Estella Prukner-Radovčić, Hrvoje 
  Mazija. - Zagreb : Veterinarski fakultet, 
  Zavod za bolesti peradi s klinikom, 2006.