DRUŠTVO UZGAJIVAČA “MOSLAVINA” KUTINA ORGANIZIRA 30. MEĐUŽUPANIJSKU IZLOŽBU I 8. SPECIJALKU SISAČKOG PREVRTAČA

 

 

   

   

Influenca ptica

( 0 Votes ) 
User Rating:  / 0
PoorBest 
Details

Influenca ptica (IP) virusna je bolest različitih vrsta ptica uzrokovana virusima iz obitelji Orthomyxoviridae, roda Influenzavirus A (Alexander, 2000., Faquet i sur., 2004.). Temeljem različitih osobina mnoštva podtipova virusa roda Influenzavirus A očitovanje ove bolesti znatno se razlikuje u različitim ptičjim vrstama, od inaparentne infekcije do klinički vrlo teške bolesti. Osobitu osjetljivost pokazuje domaća perad, puran i kokoš, u kojih virus izaziva vrlo težak oblik bolesti i visoki mortalitet, zbog čega se i naziva vrlo patogenom IP (eng. Highly Pathogenic Avian Influenza – HPAI). Bolest u ptica prvi put opisuje Perroncito (1878.) krajem 19. stoljeća kada su učestale epizootije u divljih ptica i domaće peradi na području sjeverne Italije, gdje su s obzirom na epizootiološke značajke tog područja (mnoštvo močvara na migracijskim putovima divljih ptica) učestale i do danas (Petek, 1982., Capua i sur., 2000.). U Hrvatskoj je opisuju Pauković i sur. (1969.) u pataka, izdvajanjem i dokazom uzročnika reakcijom vezanja komplementa. Virusna etiologija ove bolesti u ptica utvrđena je već početkom 20. stoljeća (Centanni i Savonuzzi, 1900.), dok je u svinja i ljudi utvrđena tri desetljeća kasnije (Shope i Lewis, 1931., Smith i sur., 1933.). Upravo su do 30-ih u svijetu učestale brojne epizootije IP u peradi, tek povremene do 90-ih godina, a zatim se pojavljuju osobito na Dalekom istoku. Ekstenzivan način držanja različitih vrsta i dobnih kategorija peradi u velikim aglomeracijama u neposrednom dodiru s divljim pticama dovodi do nesmetanog prijenosa virusa IP-a (VIP) na domaću perad, od njih na sisavce, pa i čovjeka.

Klinička slika IP značajno ovisi o patotipu virusa kojim je zaraza izazvana, ali i čimbenicima poput vrste, dobi, spola, specifične imunosti, sekundarnih infekcija i čimbenika okoliša.
Nakon infekcije slabo patogenim sojevima VIP-a u prijemčive domaće peradi dolazi do infekcije poglavito dišnog, probavnog i reproduktivnog sustava, pa se bolest očituje simptomima isključivo na tim organima (Halvorson i sur., 1998., Capua i sur., 2000.). Dišna bolest očituje se blažim simptomima kao što je šmrcanje, kihanje, kašljanje, «hrglanje», suzenje i iscjedak iz nosnih otvora, otežano disanje i sl. (slika 9). Infekcija probavnog sustava uzrokuje blaži proljev, dok kod jata u reprodukciji pada nesivost (Samadieh i Bankowski, 1970.). Nepovoljni okoliš može uzrokovati dodatne komplikacije sekundarnim bakterijskim infekcijama pa to pogoršava kliničku sliku.
Zaražavanjem vrlo patogenim sojevima VIPa uz izrazito kratku inkubaciju (od 48 sati do pet dana), u prijemčive peradi često dolazi perakutno do masovnih uginuća bez kliničkih simptoma (slika 10). Osobito je puran osjetljiv na pojavu vrlo patogene IP, kada često ugiba i 100% ptica. Nakon infekcije cijelog organizma u životinja koje prežive početnu bolest, očitovat će se različiti, često vrlo teški znakovi na svim organskim sustavima (Capua i Mutinelli, 2001.). Osobito su naglašeni znakovi živčane bolesti, poput pareza i paraliza, opistotonusa i tortikolisa, dok bolest krvožilnog sustava dovodi do zatajivanja krvotoka, pa se javlja cijanoza i nekroze perifernog tkiva, što se u domaće peradi zapaža na krijesti i podbradnjacima (slika 11). Znakovi bolesti dišnog i probavnog sustava mogu izostati, ali ako se pojave, izrazito su teži nego u IP-u izazvanom slabo patogenim virusima.
Vrlo čest nalaz je edem potkožja glave kao posljedica umnažanja virusa u gornjim dišnim prohodima (slika 12). U nesilica nesivost naglo pada ili potpuno prestaje (Halvorson i sur., 1980.). Perad koja prizdravi slabog je gojnog stanja i neurednog perja (slika 13).
Patomorfološkom pretragom, slabo patogeni sojevi VIP-a izazivaju promjene dišnog sustava u obliku kataralne do mukopurulentne upale, često komplicirane sekundarnim bakterijskim infekcijama. Čest je edem sluznice dušnika čiji eksudat može omesti njegovu prohodnost i uzrokovati ugušenje. Javlja se fibrinozno gnojna upala pluća, često komplicirana sekundarnim infekcijama s Pasteurella multocida ili Escherichia coli vrstama, a u zračnim vrećicama česta je fibrinozna do fibrinozno-gnojna upala.
Infekcije blagim sojevima u nesilica često dovode do promjena na jajnicima i «egg-peritonitisa» (slika 14). Jajovod je obično upalno promijenjen s eksudacijom i posljedičnim padom nesivosti, lošom kakvočom ljuske jaja ili njenim potpunimm nestankom te gotovo potpunim prestankom nesivosti. Purani često obole istodobno od enteritisa i pankreatitisa.
Vrlo patogeni sojevi VIP-a pri perakutnoj bolesti izazovu uginuća bez uočljivih znakova bolesti, no često dolazi do opsežnih nekrotičnih, edematoznih i hemoragičnih promjena po svim organskim sustavima (Perkins i Swayne, 2002a, 2002b, 2003.). Po koži jasno su uočljive hemoragično-nekrotične promjene s cijanozom, osobito krijeste, podbradnjaka a karakteristična su krvarenja na distalnim dijelovima nogu (slika 15). Kataralna upala dušnika, edem i punokrvnost pluća te intersticijska pneumonija uočljivi su u dišnom sustavu a zbog brzine nastupa bolesti često bez sekundarnih bakterijskih komplikacija. Opsežna su krvarenja po visceralnim organima, serozama i sluznicama. Karakteristična osobito u purana, izražena su krvarenja s nekrozama po gušterači (slika 16), slezeni i limfatičnom tkivu sluznice tankog crijeva (Peyerovim pločama). Primarni limfatični organi (timus i Fabricijeva burza) često su atrofični. Promjene na bubrezima očituju se edemom i posljedičnim nakupljanjem urata. Mikroskopskompatomorfološkom pretragom slabo patogeni sojevi IP-a dovode do nakupljanja heterofila i limfocita u zahvaćenim tkivima, osobito u dišnom i probavnom sustavu. Nekroza i apoptoza limfocita utvrđena je u primarnim i sekundarnim limfatičnim organima i u nakupinama limfnog tkiva. Acinarna nekroza gušterače, edematozne i nekrotične promjene na epitelnim stanicama česte su u purana.
Izrazite su nekroze neurona s gliozom i intenzivnom limfocitnom infiltracijom živčanog tkiva (slika 17). Naglašene su degenerativne promjene na srčanom mišićju s koagulacijskom nekrozom i infiltracijom limfocita (slika 18). Učestala u purana, izrazita je nekroza tkiva gušterače zbog opsežnog umnažanja virusa u tkivu. Nekroza limfatičnog tkiva (primarnog i sekundarnog) s nekrozom i apoptozom limfocita također je posljedica umnažanja virusa, a zbog oštećenja endotela krvnih žila i poremećene cirkulacije nastupi edem i nekroza, osobito u perifernom tkivu.
Influencu ptica u domaće peradi treba razlikovati od niza virusnih bolesti slične pojavnosti, poput newcastleske bolesti i drugih paramiksoviroza, zaraznog bronhitisa i laringotraheitisa, ali i bakterijskih bolesti poput kolere peradi, mikoplazmoze, klamidioze i djelovanja drugih oportunista.. Vrlo je važno pri dijagnosticiranju infekcije s VIP-om utvrditi djelovanje sekundarnih mikroorganizama, koji IP mogu prekriti.

Liječenje peradi od vrlo patogene IP ne provodi se već se ona neškodljivo uklanja kako bi se spriječilo daljnje rasprostiranje virusa. Bolest izazvana slabo patogenim VIP-om, različitim od H5 ili H7, ublažava se liječenjem sekundarnih bakterijskih infekcija antimikrobnom terapijom.
U ljudi je moguće preventivno davanje antivirusnih pripravaka poput oseltamivira (Tamiflu) ili zanamivira (Relenza) koji vezanjem na neuraminidazu blokiraju njenu enzimatsku aktivnost kojom se prekida veza između HA glikoproteina i sijalinske kiseline, što onemogućuje otpuštanje virusa s površine stanice.

Više o bolesti pročitajte na: http://veterina.com.hr/?p=13362

   

AddThis  



   

Etarget  



   

Marketagent  



   
© Društvo uzgajivača malih životinja "Moslavina" Kutina